<body>

25.11.2009.

Svjestna...

Ljubavi,

uvjek je tesko zapoceti pismo. Posebno ovo, jer sad bi ti trebala reci sve sto me tisti u grudima ovoliko godina koliko te znam. Trebala bi napisati sve sto me sputava do iskonske srece sa samom sobom. Ne krivim ja ni tebe ni sebe. Mozda cak ni zivot. Samo vrijeme koje je uvjek nepravo.

Stojim cvrsto na zemlji, ukopanih nogu u zivo blato ne znajuci kako da zakoracam dalje, na zeleno polje ispred sebe. Pokusavam uhvatiti vazduh pomodrelim usnama, dohvatiti sunce i oblak golim rukama. Znam, rekla sam upravo da stojim cvrsto na zemlji...Ali mi misli nisu tako ciste i bistre...Sve zbog crne noci koju ti vidim u ocima.

Voljela bi da ti mogu reci koliko mi drhtaja prouzrukuje tvoj dah. Da ti bar mogu odoljeti. Ili bar vremenu koje nas sputava.

Ne znam, zasto uvjek pronalazim neke likom tebi slicne kradomice ceznuci da mi sto prije prodje ovo vrijeme koje me svojim kandzama odguruje od tebe.

Kao kroz san cujem glasove koje ne pripadaju tebi, zovu me nekim nadimcima koje sam ljubomorno sacuvala samo za tebe, pricaju o mojoj kosi koja jim pada nehajno na grudi dok lezimo posle predaje.

Stidim se.

Kazu da u mojim ocima vide samo beskrajnu modrinu neba, istinu i jacinu koju posjedujem.

Drhtim.

Treperim pod kolicinom istine i osjecaja koji mi nude a to ne zelim. Voljela bi da s tobom sjedim u mraku cutke dodirujuci ti vrat hladnim prstima. Voljela bi te imati.

Uvjek.

Zasto mi ovo vrijeme toliko otezava razboljelu sustinu mog bica?!

Dusman si moj.

Taman kad nastavim sama ili sa nekim pogresnim javis se kao ljetnji pljusak (iznenada i ne-najavljen).

Nisam ja jadna...Ja samo pronalazim sebe u tebi. A ti to dobro znas i vracas me i vuces sebi da me opet razbolis i stjeras u kut.

Voljela bi da odrastes i pogledas moje oci, iskreno i duboko i prelomis iskrivljenu sliku ljubavi koju posjedujes.

Mozda sam ja bez potrebe ovakva- ako me stvarno ne volis. Ali onda se zagledam u tvoje oci u kojima proonalazim samo iskonsku milinu i sve one osjecaje za kojima ceznem...

Aman, pa zar toliko mogu grijesiti?!

Da kazes cekaj, cekala bi. Da kazes kasnije, prihvatila bi. Da kazes zivot, dala bi.

Cekala bi sama da samo znam da ce ovo vrijeme nekad postati  pravo za nas.

Zbogom Ljubavi....Ja sam izgleda samo stranac u svom zivotu.

i love you ;
<$BlogItemDateTime$>