<body>

12.02.2014.

Zelja

Trazim te svuda.... Sve bi dala, da te sresti mogu. Jednom negdje na cas.

Da poslednji put tebi se predam, da osjetim tvoj dah!

Trazim te.

 

Meni samo treba (malo) tvoga zla...

 

 

 

 

 

 

20.12.2012.

Novembar

 

Voljeh novembar u imenu jednom,

voljeh kisu i maglu tih misli.

Voljeh te ruke u njegovom mraku

voljeh smiraj kraj njegovog tijela!

Voljeh novembar i ime mu dano

a dobih tebe

pred njegov kraj!

 

10.12.2012.

Cedo

 

Moja si...

Bas takva kakvu te trebam!

Ne daje Bog ono cime se ne mozes snositi kroz zivot!

A ti, satkana od svilenih niti utrobe moje, licis mi!

Moje si cedo, najmoje!

24.08.2011.

Iscekivanje

 

Cekam te i mastam,     Kakvo li si cedo moje!

10.06.2010.

Hocu

 

Pisacu,

uskoro,

obecavam....

Imam reci,

svasta,

o Njemu

i

Sebi....

 

26.01.2010.

Popodne sa Lavom ilitiga Julijin bezdan

 

Zatvorim oci.

Osjetim vjetar koji se krece prema oblicju mom. Znam da dolazis.

 Potajno se prikrades i poljubis mi potiljak (mjesto gdje se spaja tijelo i um). Mrzim te.

Polozis mi vrelu dlan na celo i kroz zube izustis » Tu sam«.

Mrzim te.

 Okrenes me sebi i ljubis mi znojne kapi sa cela i grudi. Osjetim te. Poljubis me i na jeziku osjetim so. Drhtim.

Okrenes me prema suncu koje prolazi kroz krosnju oraha pod kojim te cekam. Zatvorim oci. Drhtis.

Dlanovima trazis put do brijega naslade. Trazis me.

Grizes mi razboljele grudi.

Cvilim.

Noktima grebes moju unutrinu. Klizi mi po bedrima kao zrele tresnje slad.

Jauces.

Okrenes me sebi i gledas me u oci. Okrecem glavu od tebe.

Volim te.

Prostruji mi tijelom zivota strijela, radjam se.

Polozis ma na korjene oraha i ostavis me da te cekam.

Mucis me.

Spustis mi bjeli lan sa ramena, ljubeci mjesto ispod grudi.

Srce.

Ceznemo.

U daljini cujem cvrkut ptica i krila leptira.

Odlutam.

Ljubis mi stopala, uzdisem.

Uzimas  moje bice bez traga milosti.

Otimam se.

 

»Zelim da te osjetim«

 

Pokupim ti sa usana i brade sve moje kapi, napijem se.

Okrenem ti ledja i u ritmu leptirovih krila odlutam.

Brojis mi mladeze na ledjima.

Kazes da crtas kartu naseg svijeta.

Tvoje sam platno na kojem slikas memoare nase ljubavi.

Cvilis.

Podignes se ,grizes mi ramena.

Predajem se.

Okresec me kao kaleidoskop, trazis bit.

Izmorena padnem ti na grudi i crtam krugove ( nase vrijeme).

»Volim te«

Budi moja voda, moj izvor iz koga cu da pijem, budi moj zivot, moje sunce i okean.

Budi moja ispod ovog neba.

»Ostaces«

»Zauvjek«

 

 

*Pronasla Ljubav….Pronasla zivot…*

 

 

03.12.2009.

Let

Reka

Tvoje mlade grudi blistale su na mesecini
Ali on je bacio
Ledeni kamicak
Hladni kamen ljubomore
Na odsjaj
Tvoje lepote
Sto je igrala gola na reci
U velesjaju leta

(z.p)

Lako je Njemu pricati tisinom gradskih ulica, umivati ruke bezizraznim kisama grada, opijati se skupocjenim ginom, spavati u poderanom krevetu, gaziti razbijene kristalne case u hodniku stana... Lako je Njemu vjerovati da Tebe ne boli dusa koju je onoga jutra ostavio da vjeruje da je godina duga, bila, Vasa.

Tesko Tebi dok ispijas kafu, na polomljenoj drvenoj stolici, u koju je on sipao secer, gledajuci zoru kako se radja. Tesko Tebi sto vjerovala si da njegove ruke samo tebe odnose u predaje san. Tesko Tebi jer  te posjeduje snagom djavola, bacajuci tvoju unutrinu od zidove svoga stana, trazeci pravu niansu tvog postojanja.

Tesko Vama, svakom na svojoj strani grada.

02.12.2009.

Covjeku...

Vjecni Ti Mir zelim, gdje god da si. Tebi Covjece od  malo rijeci, blagog pogleda i velikih izguzvanih dlanova.

Prolaze brzo i necujno ove godine, posle tebe praznina u velikoj kuci oko koje se prostiru siroki travnjaci. A Decembri nisu tako hladni kao onih godina prije.

Zelim Ti vjecni Mir i Spokoj, tvojoj blagoj dusi od malo rijeci izgovorenih a iskustvima bogatom.

Tebi Covjece, koji si uljepsavao moje djetinstvo svojim prisustvom.

Moj dragi posebni starac....Nisam ti za Zivota mozda nikad rekla koliko si Poseban i Mio mojoj dusi ... Nadam se da sad obojica sjedite negdje znajuci koliko sam Vasa bila...

Tvoje oci a Njegova dusa...

Ne placem.

25.11.2009.

Svjestna...

Ljubavi,

uvjek je tesko zapoceti pismo. Posebno ovo, jer sad bi ti trebala reci sve sto me tisti u grudima ovoliko godina koliko te znam. Trebala bi napisati sve sto me sputava do iskonske srece sa samom sobom. Ne krivim ja ni tebe ni sebe. Mozda cak ni zivot. Samo vrijeme koje je uvjek nepravo.

Stojim cvrsto na zemlji, ukopanih nogu u zivo blato ne znajuci kako da zakoracam dalje, na zeleno polje ispred sebe. Pokusavam uhvatiti vazduh pomodrelim usnama, dohvatiti sunce i oblak golim rukama. Znam, rekla sam upravo da stojim cvrsto na zemlji...Ali mi misli nisu tako ciste i bistre...Sve zbog crne noci koju ti vidim u ocima.

Voljela bi da ti mogu reci koliko mi drhtaja prouzrukuje tvoj dah. Da ti bar mogu odoljeti. Ili bar vremenu koje nas sputava.

Ne znam, zasto uvjek pronalazim neke likom tebi slicne kradomice ceznuci da mi sto prije prodje ovo vrijeme koje me svojim kandzama odguruje od tebe.

Kao kroz san cujem glasove koje ne pripadaju tebi, zovu me nekim nadimcima koje sam ljubomorno sacuvala samo za tebe, pricaju o mojoj kosi koja jim pada nehajno na grudi dok lezimo posle predaje.

Stidim se.

Kazu da u mojim ocima vide samo beskrajnu modrinu neba, istinu i jacinu koju posjedujem.

Drhtim.

Treperim pod kolicinom istine i osjecaja koji mi nude a to ne zelim. Voljela bi da s tobom sjedim u mraku cutke dodirujuci ti vrat hladnim prstima. Voljela bi te imati.

Uvjek.

Zasto mi ovo vrijeme toliko otezava razboljelu sustinu mog bica?!

Dusman si moj.

Taman kad nastavim sama ili sa nekim pogresnim javis se kao ljetnji pljusak (iznenada i ne-najavljen).

Nisam ja jadna...Ja samo pronalazim sebe u tebi. A ti to dobro znas i vracas me i vuces sebi da me opet razbolis i stjeras u kut.

Voljela bi da odrastes i pogledas moje oci, iskreno i duboko i prelomis iskrivljenu sliku ljubavi koju posjedujes.

Mozda sam ja bez potrebe ovakva- ako me stvarno ne volis. Ali onda se zagledam u tvoje oci u kojima proonalazim samo iskonsku milinu i sve one osjecaje za kojima ceznem...

Aman, pa zar toliko mogu grijesiti?!

Da kazes cekaj, cekala bi. Da kazes kasnije, prihvatila bi. Da kazes zivot, dala bi.

Cekala bi sama da samo znam da ce ovo vrijeme nekad postati  pravo za nas.

Zbogom Ljubavi....Ja sam izgleda samo stranac u svom zivotu.

13.11.2009.

Na tebe padam...

 

Nesporazum kazu...

A ja dobro znam kako me cezljivo gledas ispod oka dok vozim beskrajno dugom cestom prema istom cilju.

Znam kako mi mirises kosu (krijuci) dok se naslonim na jastuk na kome snivas posljepodnevni san.

 Znam kako upijas svaku rijecu koju izgovaram, pratis mi ples ruku dok objasnjavam, trazis da se smijem i gledam oblake (jer znas da jih volim).

Dodas mi casu iz koje si pio, palis cigaretu i pomazis mi koljeno vracajuci se sa dugog puta.

Otvoris prozor da mi kosa plese na vjetru vrelog juznog podneblja, pjevusim. A ti kradomice zabiljezis trenutak nekad kasnije, za vjecnost.

Zatvoris oci, uvjeravajuci me da mi vjerujes sad i zauvjek da cu te dovesti do cilja...Onoga kome istim zarom tezimo.

Pitas me besmislice trazeci moj odgovor u ocima.

Vodis me skrivenim puteljcima zelje neizgovorene dodirujuci moje oblicje svojim dahom dok isto pice pijemo i smjeskamo se necemu sto je samo nama poznato.

Kazes da lijepa sam, i da bliski smo.

Nesporazum kazes....

A dobro znam koliko si mi noci hodao mislima, koliko sam jutarnjih kafa ispila slusajuci tvoj glas.

Znam da si cutao najtezu istinu pred svima cak i pred sobom...Sanjao si san!

Nisi mi rekao istinu o sebi i boli svojoj bojeci se da cu pobjeci ( a nisam nigdje zeljela da odem).

Bio si prisutan a dalek (sebi).

Nesporazum kazem...

Jer znam da lazes (sebe) mene.

Pala sam negdje oko ponoci na koljena opijena rijecima izgovorenim.

Alkohol je strujao tijelom a misli su ciste bile.

Zrela da puknem kao zrela vocka iz stare avlije.

Strah od nepoznatog. Diktator vremena i zivota (slab si ti karakter kad se odupires vjetru kao maslacak na zelenom polju).

Bojim se da ce proci ova jesen i zima...Bez Tebe.

A onda negdje u proljece prestat ce da boli i da me unutrina zapitkuje...U proljece se radja sve ono sto zimi umrlo je.

A te istine dvije koje krijemo jedno od drugog nikome opomena nece biti jer lazes sve oko sebe ponajvise sebe.

Nesporazum reci ce svi, kad izgovorim ti ime!

 


Stariji postovi

i love you ;
<$BlogItemDateTime$>